top
ljubuški portal

Dobro došli na arhivske stranice LJ::portala  # 1.veljače 2009 - 21.veljače 2014 #



Postoji li istina o čovjeku i braku?
Utorak, 14 Svibanj 2013 22:49

brak nKriza braka i obitelji – Kršćanski brak i stvarnost, tema je svibanjskog broja "Naših ognjišta", hrvatskoga katoličkog mjesečnika s izlaskom u franjevačkom samostanu u Tomislavgradu. U prilogu "Postoji li istina o čovjeku i braku" fra Mate Logara promišlja o braku kao zajednici muškarca i žene, jedinom prirodnom obliku kojim se ostvaruje svrhovitost braka.

 

Postoji li istina o čovjeku i braku?
Ako postoji riječ koja je obilježila nekoliko posljednjih godina, onda bi to svakako bila riječ „kriza“. Za sva se područja ljudskoga života govori da su u krizi. U krizi su pojedina poduzeća i ukupno ekonomija, u krizi je kultura čitanja i dijaloga, u krizi je vjerodostojnost Crkve i drugih moralnih autoriteta, u krizi je školstvo, obrazovanje, solidarnost, i bezbroj drugih stvari. U krizi je vjera, a posljedično i čitavi sustav vrijednosti koji je oblikovao zapadnu civilizaciju temeljeći se na židovsko-kršćanskome poimanju čovjeka. Postoji li mogućnost da se ponovno susretnu zapadna civilizacija i kršćanski pogled na brak i obitelj? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je pogledati u kojemu se smjeru razvijalo poimanje čovjeka i braka, i (samo)kritički ispitati je li razvoj bio dobar, treba li nastaviti u istome smjeru ili je potrebno vratiti se nekim oduvijek poznatim uporištima.

Crkva, brak i obitelj
 
Postoji izreka koja kaže da Crkva razmišlja u stoljećima. Ta izreka izražava poslovični oprez i promišljenost Crkve u odlukama koje mogu imati dalekosežne posljedice. Ta je suzdržanost Crkvu zasigurno sačuvala od mnogih bespotrebnih sukoba, napetosti i zalijetanja u nedomišljene promijene, ali ista je suzdržanost bezbroj puta spriječila pravodobnu reakciju ili čak predusretanje velikih izazova. Tako se na žalost dogodilo i sa socijalnim naukom Crkve koji je češće reagirao na stvarnosti koje se više nisu dale zaustaviti nego što je imao viziju u kojemu pravcu treba ići. Razmimoilaženje Crkve i strujanja u društvu od početka industrijske revolucije naovamo može se dobro pratiti promatrajući glavne naglaske u enciklikama Rimskoga biskupa. Ovdje navodimo samo neke, u najgrubljim crtama. Industrijska revolucija, s malim ili nikakvim pravima radnika, donosi sve veće otuđivanje muškaraca od kućnih ognjišta. Odvojenost od obitelji, male plaće, predugo radno vrijeme i nezaštićenost od stradanja na poslu unosi ozračje straha i neizvjesnosti. Papa Lav XIII. 1891. godine donosi encikliku Rerum novarum (O novim stvarima) u kojoj progovara o teškome položaju radnika i traži obiteljsku plaću, tj. plaću koja će omogućiti život obitelji u kojoj primjerice otac radi, a majka se brine za kuću i djecu. Kao glavnu prijetnju obitelji smatra promjene u načinu rada i sve većoj odvojenosti roditelja od djece. Kršćansko poimanje braka i obitelji u širim društvenim slojevima još nije dovedeno u pitanje. Na žalost, i ova je enciklika, iako izuzetno važna, bila pomalo zakašnjeli odgovor socijalističkim idejama koje su prihvatili mnogi radnici. Pitanja o spolnome i bračnome životu više se dotiču tijekom 20. stoljeća. Papa Pio XI. 1930. godine izdaje encikliku Casti conubii (U braku krjepostan) u kojoj se protivi kontroli rađanja, pobačaju i kontracepciji. Enciklika je bila odgovor na neka gibanja u društvu i Anglikanskoj crkvenoj zajednici.
Uspon nacizma i fašizma, predratna napetost, Drugi svjetski rat, te poratna obnova i ojačani utjecaj komunizma koji više nije dominantan samo u Rusiji nego je preuzeo kontrolu nad velikim dijelom Europe, pitanja bračnoga morala guraju u drugi plan. Tako će biti sve do pape Ivana XXIII. i Drugoga vatikanskog koncila, koji će pokrenuti velike promjene u Katoličkoj crkvi i naglasak će staviti na savjest. Ali, ne savjest kao samovolju, kako se sve češće shvaća, nego savjest kao unutarnje svetište i jezgru čovjeka po kojoj Bog govori.
Snažni znakovi krize u shvaćanju braka i njegove svrhe očituju se nakon pojavljivanja enciklike Humanae vitae (Ljudskom životu), kada mnogi ne samo laicistički nastrojeni komentatori odbacuju teze Pavla VI., nego otpor pružaju i brojni teolozi i pojedini biskupi i vjernička baza nekih zapadnih zemalja. Glavni je problem povezanost spolnoga čina i otvorenosti rađanju.
Ivan Pavao II. je u svome pontifikatu mnogo govorio o moralu i obitelji, uviđajući da dolazi do sve većega raskoraka u razumijevanju morala između službenoga crkvenog učenja i praktičnoga vjerničkog života. Usudio bih se reći da je moral bio glavna tema Ivana Pavla II. Ne samo spolni i ženidbeni nego i radni, društveni, poslovni, općenito praktični život. Papa u miru Benedikt XVI. je prebacio naglasak, smatrajući da je kriza još dublja nego kriza morala – da je u pitanju kriza vjere kojoj je kriza morala samo simptom.
 
Poljuljana antropologija ili shvaćanje čovjeka
 
Benedikt XVI. je mnogo govorio o vjeri. Zato i Godina vjere. No čitajući ponovno neka njegova djela, došao sam do zaključka koji mi je ranije izmicao: u krizi nije samo poimanje kršćanina i kršćanske vjere nego je poljuljana antropologija ili poimanje čovjeka. Na više mjesta Ratzinger naglašava: čovjek nije pogrješka evolucije. Neodarvinizam naglašava upravo to: rezultat smo pogrješke, stvorila nas je slučajna mutacija gena. Ako se ne možemo složiti oko toga je li čovjek dar Božji ili pogrješka u evolucijskim procesima, kako se možemo i u čemu složiti? Ako smo pogrješka, kakav smisao imaju pojmovi žrtva, odricanje, vjernost, ljubav i slični bez kojih je ideja kršćanskoga braka nezamisliva? Ideja evolucije, odnosno njezino tumačenje, s vremenom je dovela u pitanje ne samo biblijski govor o stvaranju, odnosno piše li sveti pisac povijest ili teologiju. Dovedeno je u pitanje poimanje čovjeka.
Vidimo koliko promjena tijekom samo jednoga stoljeća. Od problema načina rada koji razdvaja obitelji, preko praktične teme kontracepcije do pitanja shvaćanja čovjeka. Sada se kao glavna tema nameću gay-brakovi. Čak se ima dojam da je Crkva glavni poprište borbe za poimanje braka prebacila upravo na ovu temu. Vjerujem da prosječnomu vjerniku to već ide na živce, kao da je to glavni problem i tema koju danas imamo. Nije, ali u čemu je problem, objasnio je papa Franjo dok je još bio nadbiskup: "Nemojmo se zavaravati, nemojmo biti naivni, ovdje nije riječ o običnoj političkoj borbi, nego o antropološkome koraku unatrag. To je destruktivna težnja protiv Božjeg zakona. Ne govorimo ovdje samo o običnome zakonu nego o pokušaju zavaravanja i diskriminacije svih Božjih bića."
Dakle, u igri je pitanje: Postoji li istina o čovjeku? Postoji li nešto što je objektivno ili smo mi ono što sami želimo definirati da jesmo?
 
Kršćanski ideal braka
 
Kršćanski se ideal i vizija braka nalaze na prvim stranicama Biblije, točnije u drugome poglavlju Knjige postanka: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i njih dvoje biti će jedno tijelo. Na toj rečenici i Isus gradi svoj govor o braku koji nalazimo u desetome poglavlju Markova Evanđelja, najstarijega među evanđelistima. Taj je tekst ujedno oslonac na kojemu Katolička crkva čuva nerazrješivost braka:
A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«… »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub« (Mk 10, 3-12).
 
Brak i potomstvo
 
Kršćanski se brak ne može sklopiti s odlukom da se neće imati djece. Djeca su jedno od temeljnih dobara koja dolaze iz ženidbe (izuzev okolnosti kada je to objektivno nemoguće). Gledano kroz Bibliju, tema potomstva je više vlastita Staromu nego Novom zavjetu. To se očituje već u prvome poglavlju Knjige postanka (1,28): Plodite se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite. Osim toga, po predaji o Abrahamu, koja povijesno pripada u najstarije dijelove Biblije, vidi se koliki se naglasak stavlja na obećanje potomstva.
Židovi su u potomstvu gledali u stanovitome smislu nastavak svoga života i produženje svoga postojanja. Nedostatak se potomstva smatrao znakom prokletstva i ostavljenosti od Boga, iako i u Starome zavjetu postoje težnje da se takav jednostrani pogled ublaži. Razvoj vjere u vječni život kod Božjega naroda bio je također postupan, odnosno dugo vremena uopće nema spomena o vječnome životu u Svetome pismu. Odatle i ideja da se Božja dobrota, ali i pravda, pa i osveta, ostvaruje na potomstvu. Naravno da takva ideja o Božjoj osveti u potomstvu ne može imati mjesta u kršćanskome poimanju Boga i čovjeka.
Katekizam Katoličke crkve kaže da je ženidba od početka nešto vrlo dobro u očima Stvoriteljevim te je usmjerena plodnosti i neprolaznomu jedinstvu muškarca i žene. Ali, nastavlja Katekizam, zbog iskustva grijeha, vidljiv je i nered pa je to jedinstvo oduvijek ugroženo neslogom, težnjom za gospodarenjem, nevjerom, ljubomorom i sukobima. I taj nered je sveopćega obilježja, ali nije dio naravi muškarca i žene, već posljedica grijeha koji je izopačio njihov odnos već od prvoga grijeha. Makar zatrovan sa željom gospodarenja i požude, red stvaranja ostaje.
 
Zapadna civilizacija i kršćanski pogled na brak i obitelj
 
U urednoj i vjernoj ljubavi supružnika može se vidjeti i odsjaj Božje ljubavi prema čovjeku. Nije bez razloga ta slika Božje ljubavi bezbroj puta predočavana u plemenitoj ljudskoj i bračnoj ljubavi. Ipak, ideali i teologija ne mogu biti preprjeka da se vidi stvarnost i činjenica da su mnogi brakovi objektivno i nepovratno razoreni, da je stvarnost braka mnogima prije slika predvorja pakla negoli ljubavi Božje.
Pod stanovitim uvjetima Crkva kršćanima dopušta takozvanu rastavu od stola i postelje ako je zajednički život postao nemoguć. Time ipak muž i žena nisu prestali biti supružnici pred Bogom. Ne može se, pogotovo na Zapadu, pobjeći ni od činjenice da su mnogi kršćani razvedeni i sada žive u civilnom braku. Crkva im ne može priznati novi brak ako je prvi bio valjan, a oni zbog takva stanja ne mogu kumovati niti pristupiti sakramentima ispovijedi i pričesti. Sve to zamračuje izvornu ideju braka, čak i među vjernicima, kamoli među onima koji vjere nikako nemaju. Stoga bih se vratio pitanju s početka: Postoji li mogućnost da se ponovno susretnu zapadna civilizacija i kršćanski pogled na brak i obitelj?
Iskreno govoreći, mislim da je mogućnost za to vrlo mala. Koliko god Crkva govorila o prirodnome zakonu kao nečemu što je upisano u ljudsko srce i spoznatljivo svakomu čovjeku, bez osjećaja vjere koji daje smisao i križu i patnji i svemu ostalom, govor o vrijednosti i svrhovitosti braka čini se nerealnim. Zato se sve rjeđe i govori o braku, a sve češće o partnerstvu i vezi čija je trajnost ograničena „dok se dobro slažemo“, ali nema dubljega ideala i cilja za koji se vrijedi i žrtvovati.
Ako se ne vratimo vjeri u Boga, ne možemo razumjeti što je čovjek, niti imamo temelj na kojemu čovjeku možemo priznati dostojanstvo koje mu pripada. To je biskup Pero Sudar dobro izrazio u intervjuu gdje je rekao: "Bojim se da je današnja kriza vjere neraskidivo povezana s krizom čovjeka… Temeljna kriza današnjeg čovjeka je u njegovoj nespremnosti da prihvati da je samo čovjek sebi i drugima. Ništa manje, ali ni više… Stoga je nemoguće vjerovati u Boga, ako si umisli da je on sam bog. Naime, tada zakonitošću vlastite logike zaključi da mu Bog ne treba. Štoviše, smeta mu. Prvo i temeljno što vjera u Boga zahtjeva od čovjeka jest da se ne ponaša i drugima ne predstavlja kao da je Bog, ali ni kao životinja. A upravo je to ona iskonska čežnja ljudskoga duha i zadnja opasnost ljudskoga srca."

 
fra Mate Logara, Naša ognjišta | LJ::portal





Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:

U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.

Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!

Korisničke komentare ljportal.com u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.

Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, ljportal.com ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.

 
Portal za društvenu dekontaminaciju Internet stranice sela Hardomilje hercegovina.info internet portal Mostar, Stolac, Neum i Čapljina hrvatska je stara djedovina Novosti iz Čitluka / Brotnja! Grude Online Internet stranice sela Klobuk Vaš kutak za odmor! 99,4 MHz Selo Vojnići

bottom
ib_m