top
ljubuški portal

Dobro došli na arhivske stranice LJ::portala  # 1.veljače 2009 - 21.veljače 2014 #



Žute strelice na putu
Nedjelja, 11 Kolovoz 2013 20:34

zuta strelicaŽute strelice obilježavaju cijeli El camino, drevni hodočasnički put u Santiago de Compostelu, na koji se jedni odlučuju iz vjerskih razloga, drugi tražeći sebe, treći iz avanturističko-turističkih razloga, a četvrti jer žele jednostavno iskusiti nešto novo. Ja sam se po malo pronalazio u svakoj od ovih kategorija.

 

"Nisu svi oni koji lutaju izgubljeni." J. R. R. Tolkien

Smisao El Camina nije u konačnoj destinaciji (op. Santiago de Compostela) nego u samom putovanju. U proživljavanju svega onoga što se dogodi na Putu. I u meni i izvan mene. Kad mi je Sanda rekla da će mi nekakva žuta strelica postati način života, nisam je u početku shvaćao ozbiljno. Čak štoviše... To mi je bilo malo smiješno. Sve dok nisam počeo hodati.

Žute strelice obilježavaju cijeli El camino, drevni hodočasnički put u Santiago de Compostelu, na koji se jedni odlučuju iz vjerskih razloga, drugi tražeći sebe, treći iz avanturističko-turističkih razloga, a četvrti jer žele jednostavno iskusiti nešto novo. Ja sam se po malo pronalazio u svakoj od ovih kategorija.

Svako je raskršće na Putu obilježeno žutom strelicom. Žute strelice su nešto na što se čovjek lako navikne: naslikane su na kamenju, našarane po zidovima, ispisane po ogradama. Kad dođeš na neko prekretnicu, samo pogledaš gdje je usmjerena strelica i ideš dalje. Prema cilju.

Zamisli da u životu postoje famozne žute strelice. Trebaš donijeti neku veliku životnu odluku? Potraži žutu strelicu. Nisi siguran što ćeš prvo napraviti sutra? Potraži žutu strelicu. Nisi siguran kojim životnim putem krenuti? Pogledaj žutu strelicu...

Nakon prospavane noći u Torres del Riju, krenuli smo ranom zorom prema Navarreti. Opet ista shema: buđenje i pokušaj spremanja za put u apsolutnoj tišini da ne bismo probudili one koji su još uvijek bili u Morfejevu carstvu (čitaj: sve). Dok smo gazili ulicama, Sunce je još uvijek hrkalo. Do Navarrete imamo 35 kilometara. U međuvremenu smo pregazili Vianu i Logrońo. Ovaj je dio puta dosta brdovit s nekoliko nezgodnih uspona i spustova, što me vjerojatno i koštalo lagane upale lijevog mišića.

Budući da se na ovom dijelu Puta nemoguće izgubiti, hodao sam po defaultu. Samo hodaj. Samo hodaj. Samo gazi. Nakon 10-ak kilometara relativne pustoši i divljine, ušli smo u Logrońo, glavni grad provincije i autonomne pokrajine La Rioje. Zanimljivo je da i u La Rioji postoji politička frakcija koja želi – neovisnost. Stječem polako dojam da u ovoj Španjolskoj svako selo želi neovisnost i slobodu. Logrońo se inače nalazi u dolini rijeke Ebro. Put prema Navarreti vodi preko uskog, ali impresivnog kamenog mosta na kojeg su građani Logrońa neobjašnjivo ponosni. Most k'o most.

Izlazeći iz Logrońa i ulazeći u višekilometarsku dionicu Puta prekrivenu vinogradima, krenuli smo prema našem slijedećem odredištu Navarreti, srednjovjekovnom gradiću koji se nalazi na brdu. Nakon što smo se smjetili u malenom i skoro pa klaustrofobičnom prenoćištu, počela je padati jaka kiša. Dobro je pa smo se mimoišli. Ujutro smo bili malo hedonistički raspoloženi, pa smo, umjesto u 5, ustali čak u 6.30. Hedonizam, kao što rekoh! Lagano smo se spremili i krenuli prema Najeri. Budući da je cijelu noć padala kiša, cijeli je put bio blatnjav. Ovdje sam se malo bio izgubio.... Kad kažem “malo izgubio”, onda tu mislim na 4 km hodanja u pogrešnom smjeru.

Na ovom dijelu Puta između Navarrete i Najere uspio sam zalutati. Hodao sam po blatnjavoj pustoši 4 km sve dok nisam shvatio da sam promašio skretanje. Što se dogodilo? Došao sam na raskršće, a žuta strelica je bila naslikana iza mojih leđa. Budući da se nikad ne osvrćem iza sebe, nisam mogao vidjeti strelicu te sam gledao  kojim putem krenuti. Budući da svi veliki Hrvati nikad ne idu lijevo na križanju staze, tako sam i ja konačno odlučio poslušati Thompsonov savjet i krenuti desno. Nisam se baš usrećio. Došao sam do zida. Doslovno. Nije bilo žutih strelica. Nije bilo ugraviranih školjki na putu. Nije bilo putokaza. Kamo dalje? Nastavio sam hodati te sam igrom slučaja u jednom od mnogobrojnih vinograda ugledao čovjeka koji je obrađivao lozu. Nekako sam ga uspio dozvati na svom nemuštom kasteljanskom izričaju i očajnički  upitati gdje je put za Najeru. Čovjek mi je začuđeno pokazivao totalno suprotni smjer od onog kojim sam do tada išao. Smirio sam se i krenuo natrag već utabanim blatnjavim putem prema prvoj žutoj strelici.

I tako to. Ako život ponekad ne ponudi žutu strelicu, uvijek će uz nas biti netko od ljudi. Moja je pogreška bila što sam se odvojio od ostalih putnika i gazio sam. I pogriješio sam. Ali na svom životnom putovanju nikad nismo sami. Uvijek je netko uz nas.

Jeste li se ikad u životu osjetili izgubljeno i niste znali kojim putem krenuti? Jeste li ikad morali donijeti odluku i niste znali što napraviti? Jeste li se ikad osjećali kao da ne znate koji smjer odabrati? Zar ne bi bilo moćno u takvim trenucima imati nešto što će nam jasno pokazati pravi put, pravi smjer, pravi izbor?

Cijeli je El Camino je obilježen tisućama malih žutih strelica koje nas usmjeravaju na put prema Santiagu de Composteli. Žute se strelice nalaze  posvuda: kuće, stabla, ceste, zidovi, ograde. Karte nisu potrebne. Potrebno je samo slijediti žute strelice. Ideja žutih strelica došla je od don Eliasa Valine Sampedro, svećenika koji je djelovao u malenom selu O Cebreiro. Zajedno sa svojim nećacima, 1984. počeo je obilježavati put prema Santiagu kako bi hodočasnicima olakšao putovanje.

Nekad nas ove male strelice vode pravo, nekad nas vode desno ili lijevo, nekad kroz tunel, nekad kroz pustoš ili divljini, a nekad kroz prenapučene gradove. Ali žute strelice pomažu putnicima i hodočasnicima da sigurno stignu u Santiago. Ako čovjek odbije slijediti žute strelice, lako će se izgubiti. Veći gradovi traže veću pozornost. Previše je buke i gužve i ako čovjek ne obrati pozornost, lako može promašiti ono što je bitno (žuta strelica) i otići krivim putem. Ako skreneš s Puta, potrebno je vremena (i snage) vratiti se na pravi put. Čovjek se lako  može izgubiti, ali ne zato što su žute strelice nestale nego zato što se on odvojio od njih. Smatram da su ove “žute strelice” itekako prisutne i u našim životima. Samo ih treba znati vidjeti.

Nakon što me španjolski vinogradar uputio na pravi put, shvatio sam da mi u životu nisu toliko potrebne “žute strelice”. Imam oko sebe ljude koji će mi pokazivati put. U sebi često čujem snažan unutarnji glas koji me usmjerava na određeni put. Pitanje je samo hoću li imati sluha, snage i hrabrosti poslušati ga kad bude najvažnije.

Poanta: Traži male žute strelice svog života. One postoje. I u doslovnom i u prenesenom smislu.

 

 Fra Dado Milas | dnevno.ba





Komentiranjem pristajete na Uvjete korištenja:

U komentarima je zabranjeno otvoreno vrijeđanje, bez obzira o kakvom je vrijeđanju riječ i na koga se odnosi. Ukoliko se ne slažete sa člankom ili nečijim mišljenjem slobodno to komentirajte, ali argumentirano i bez uvredljivih izraza.

Prilikom pisanja komentara pridržavajte se osnovnih pravila komuniciranja. Autori komentara prilikom pisanja moraju imati na umu da njihove IP adrese nisu zaštićene ni po kojoj osnovi i u skladu s tim trebaju paziti na sadržaj komentara za koji su sami odgovorni!

Korisničke komentare ljportal.com u bilo kojem trenutku može ukloniti s portala bez prethodne najave.

Komentari su djelo i osobno mišljenje naših posjetitelja, ljportal.com ni na koji način ne odgovara za njih, kao ni za eventualne reakcije.

 
Portal za društvenu dekontaminaciju Internet stranice sela Hardomilje hercegovina.info internet portal Mostar, Stolac, Neum i Čapljina hrvatska je stara djedovina Novosti iz Čitluka / Brotnja! Grude Online Internet stranice sela Klobuk Vaš kutak za odmor! 99,4 MHz Selo Vojnići

bottom
ib_m